Prednosti i mane eksternog poslovanja u poslu

Outsourcing (koji se ponekad naziva i "ugovaranje ugovora") je poslovna praksa koju kompanije koriste za smanjenje troškova ili poboljšanje efikasnosti prebacivanjem zadataka, operacija, radnih mjesta ili procesa na spoljno ugovorenu treću stranu u značajnom vremenskom periodu. Funkcije koje se ugovaraju može izvršiti treća strana, bilo na licu mjesta ili izvan mjesta poslovanja.

Primjeri Outsourcinga

Outsourcing je mera štednje troškova, a praksa može imati značajne uticaje u sektorima poput proizvodnje.

U SAD-u, na primjer, proizvođači su prenijeli svoje poslove u inostranstvo u zemlje poput Kine i Bangladeša. Ova praksa je poznata i kao "offshoring", što uključuje outsourcing treće strane u zemlji, osim onog u kojoj se nalazi kompanija za outsourcing kako bi se uštedeli troškovi rada.

Outsourcing nije ograničen na poslove proizvodnje. Posao korisničkih usluga, kao što su oni u centru za pozive i rad na računarskom programiranju, takođe kompanije koje traže načine za smanjenje troškova. Veliki broj kompanija bavi se nekim funkcijama zadataka ljudskih resursa, kao što su upravljanje zaposlenima i platni spisak.

Outsourcing može uključiti i nabavku komponenti iz drugog izvora, kao što su komponente za računarsku opremu. Komponentu se može kupiti po nižim troškovima nego što bi kompanija mogla proizvesti samu komponentu, a komponenta može biti višeg kvaliteta.

IT usluge mogu biti i outsourced. Na primjer, cloud computing i software-as-a-service (SaaS) kompanijama nude pristup računarskim uslugama i alatima koji su nekada upravljali u preduzeću od strane IT sektora kompanije.

Prednosti Outsourcinga

Outsourcing može osloboditi gotovinu, osoblje, objekte i vremenske resurse za preduzeće.

To može dovesti do uštede troškova od nižih troškova rada, poreza, troškova energije i smanjenja troškova proizvodnje.

Pored uštede troškova, kompanija može takođe koristiti strategiju outsourcinga kako bi se fokusirala na svoje osnovne poslovne kompetencije. Ovo omogućava kompaniji da izdvoji više resursa onome što dobro radi, što može poboljšati efikasnost i povećati konkurentnost. Proizvodnja se može smanjiti i produžiti vreme proizvodnje, a smanjiti operativne troškove.

Ove neuslovne funkcije koje se prenose na outsourcing obično će ići na spoljne organizacije za koje je ta funkcija osnovna poslovna kompetentnost, što dodatno koristi poslovanju kroz poboljšano upravljanje tim funkcijama.

Kompanija takođe može izabrati da izvrši outsource kako bi izbjegla vladine propise ili mandate, kao što su propisi o zaštiti životne sredine ili propisi i zahtjevi za sigurnost.

Nedostaci Outsourcinga

Iako outsourcing ima mnogo prednosti, on takođe predstavlja neke nedostatke. Odnos sa trećom stranom koji preuzima funkcije koje se dodeljuju odvojeno moraju se upravljati. Ovo podrazumijeva pregovaranje i potpisivanje ugovora, što zahtijeva vrijeme i uključenost pravnog savjetnika kompanije, kao i svakodnevnu komunikaciju sa nadgledanim radom i nadgledanje.

Sigurnost je važan faktor u outsourcingu. Odnos neizbježno uključuje pristup treće strane osjetljivim poslovnim podacima, trgovačkim tajnama i drugim povjerljivim informacijama koji su neophodni za obavljanje ugovorene funkcije.

Može biti i negativnih uticaja na odnose sa javnošću za kompaniju kada outsourcing rezultira gubitkom velikog broja poslova.