Konglomerat i kogeneričko spajanje

Definicija i karakteristike

Vrste poslovnih udruživanja

Konglomeratna spajanja i kongenorna spajanja su dve vrste spajanja sa različitim karakteristikama od horizontalnih i vertikalnih spajanja . Horizontalna spajanja uključuju dva takmičara koji se spajaju. Vertikalna spajanja uključuju kupovinu i spajanje prodavača. Obe ove vrste spajanja uključuju kompanije koje su nekako povezane u kombinaciji njihovih poslovnih aktivnosti. Kongresna integracija uključuje kompanije u srodnim linijama poslovanja.

Konglomeratne integracije ne.

Congeneric Mergers

Kongregalna spajanja su one u kojima su obe kompanije uključene u spajanje vezane za tehnologiju, tržišta ili proizvodne procese. Stečena firma u kongeniškom spajanju je ili produžetak proizvodne linije ili tržišta vezana za firmu koja se stiče. Produženje spajanja proizvoda se dešava kada se nova linija proizvoda iz stečene firme doda u postojeću liniju proizvoda kompanije koja se kupuje. Spajanje na tržište tržišta je kada se novom ili blisko povezanom tržištu dodjeljuje postojećim tržištima kupovine kroz stečenu firmu.

Konglomerate Mergers

Konglomeratna spajanja su spajanja dve poslovne firme koje se bave nepovezanim poslovnim aktivnostima. Dve kompanije nisu dva konkurenta koji se spajaju kao u horizontalnim spajanjem. Oni takođe nisu kupci i prodavci koji se spajaju kao u vertikalnim spajanjem. Oni nemaju stvarnu vezu. U teoriji, firme u konglomeratnom spajanju nemaju preklapajuće faktore, ali u praksi postoji jedan aspekt koji oni smatraju važnim što ih je privuklo zajedno.

Oni mogu videti preklapanje u tehnologijama, proizvodnji, marketingu, finansijskom upravljanju, istraživanju i razvoju ili nekim drugim faktorima koji ih čine da bi bili dobri za jedan drugog.

Zapravo, u konglomeratnim spajanjem, samo je stvarno smisla iz perspektive bogatstva deoničara za dve kompanije da se spajaju ako postoji sinergijski efekat.

Sinergija je koncept koji ćete često čuti u poslu, a naročito u vezi s spajanjem. Sinergija se najbolje može objasniti tvrdeći da je to efekat 2 + 2 = 5. Drugim rečima, ako se dve kompanije spajaju, suma celokupne kompanije bi trebala biti veća od sume svakog dela kako bi spajanje imalo smisla. Ako nema sinergističkog efekta između dve kompanije koja se spaja, morate se zapitati da li je kombinacija kompanija akcionarska aktivnost koja maksimizira bogatstvo .

Zašto bi dve potpuno nepovezane firme želele da se spajaju? Iako ovaj razlog nikada nije navedeno od strane kompanija koje se spajaju, često se radi o tržišnoj moći. Neke firme misle: "Što je veće, to bolje." Ekonomisti koji su "anti-konglomerati" smatraju da akvizicije manjih firmi od strane velikih konglomerata uzrokuju manju efikasnost na finansijskim tržištima. Pored tržišne moći, još jedan razlog zbog kojeg jedna velika firma možda želi da stekne drugu firmu je da diversifikuje svoje poslovanje. Ako velika firma ima samo jednu liniju poslovanja, ona je veoma osjetljiva na uspone i padove većih finansijskih tržišta i ekonomije. Ako uvede jednu ili više novih biznisa u različitim oblastima pod svojim "kišobranom", ona diverzifikuje svoju proizvodnu liniju i postaje manje podložna mukama na tržištu.

Razmatranje: Problem sa tržišnom snagom

Firme koje se bave horizontalnim spajanjem, za razliku od konglomeratskih firmi, verovatnije će se spojiti kako bi stekle tržišnu moć. Njihova spajanja imaju tendenciju da konsoliduju industriju. Uzmi, na primer, bankarsku industriju. Banke koje su se spojile od 1980. godine su se horizontalno preselile kako bi kupile druge banke. U većini slučajeva, veće banke su stekle mnoge manje banke. Bankarska industrija, pošto je Zakon o deregulaciji i monetarnoj kontroli iz 1980. godine postao veoma konsolidovan. Regionalne banke i velike nacionalne banke u suštini su preuzele kontrolu nad bankarskom privredom.

Tokom velike recesije 2008. godine vidjeli smo štetu koju su velike investicione banke učinile ekonomiji. Baš tako loše, videli smo kako su banke blokirale kredit za mala preduzeća u SAD-u tokom i nakon recesije.

To ne bi bio tako veliki problem ako bankarska industrija nije bila tako konsolidovana. Ipak, imali su tržišnu moć da to učine.